Živjeli za Oktoberfest 2009
Pet sati - pet litara piva. Oktoberfest je u Münchenu.
Ne, nije pravilo piti jednu litru (ein Maas) na sat, ali nije teško to učiniti usred pjevanja, plesa, jela i sveukupne žurbe vođene zabavom za 176. Oktoberfest. Za najpoznatiji svjetski pivski bash, šest münchenskih pivovara, kao i nekoliko velikih pivnica iz grada postavili su ogromne šatore duž Theresienwiese. Za grupu vlasnika restorana i barova, prodavača piva i pisaca iz cijeloga svijeta (uključujući i ovog), veselje se odvijalo posebno u šatorima Paulaner i Hacker-Pschorr.
Kao i svake godine, sva su se piva prodana na Oktoberfestu kuhala otprilike iste jačine - oko 6,0% ABV - i bila su zlatno-žute boje. (Napomena: Ovo je verzija koja se poslužuje u Njemačkoj, ali pivo narančaste boje iste jačine izvozi se u SAD.) Bilo je ukusno i lako je propalo.
Sve to pivo u jednoj noći (da, neki su pili manje, ali drugi više) ispralo je obilne količine hrane. Pečenu piletinu posluživala je polovica - beskorisno je bilo tražiti manji dio. Schweinshaxe-a (prženi skočni zglobovi s kožom koja ima izvrsnu koru) bilo je na pretek i, naravno, bilo je na kilometre sočnih kobasica i masnih, kruhastih pereca većih od prosječnog tanjura.
Na podignutoj tribini u središtu svakog šatora, glazbenici su svirali tradicionalne bavarske oom-pah melodije, kao i moderne pop pjesme. Iznenađujuće je čudno, ali Vodi me kući, seoske ceste glavna su atrakcija Oktoberfesta. Svatko pjeva, bez obzira koje je nacionalnosti. Većina njemačkih gostiju bila je odjevena u Tracht, tradicionalni lederhosen i dirndlove južne Njemačke. Stranci su odjenuli međunarodnu ležernu odjeću mladih - plave traperice i majice.
I cijelu noć bendovi su u pravilnim intervalima puštali još jednu pjesmu, onu koja je podigla 9000 ljudi na noge (a često i na njihove stolove) da pjevaju: 'Ein Prosit, ein Prosit, der Gemütlichkeit' - zdravica, zdravica, do dobrih vremena.